Folklorni ansambl ”Tanac”, na inicijativu Miše Šarošca i Jožefa Savaija, utemeljen je listopada 1988.g. u Pečuhu od mladeži iz okolnih bošnjačko-hrvatskih sela. Prvenstveni cilj djelatnosti društva uvijek je bio (i je) sakupljanje, prikazivanje i čuvanje narodnog blaga, a u prvom redu plesa Hrvata u Mađarskoj. Osim hrvatskih plesova iz Mađarske na repertoaru se nalaze i plesovi susjednih zemalja, kao i obrade Bartóka, koje obnavljaju forme tradicionalnog narodnog plesa. Sakupljeni je materijal ansambl namjeravao i u toj mjeri uspio obraditi s takvom vjerodostojnošću i kakvoćom da im podjednako plješću u malim hrvatskim selima kao i na stručnim festivalima, u Pečuhu, Zagrebu, Budimpešti i Washingtonu. Jake su veze izgrađene sa selima, odakle većina članova na probu dolazi iz svog životnog okoliša. Najviše i najdraži nastupi društva održani su u selima gdje živi hrvatska manjina. U njegovim dječjim i omladinskim sekcijama, plesačnicama plesalo ih je više stotina, a mnogo je zaljubljenika folklora sudjelovalo i na podučavanju plesova u ljetnjim školama folklora. Kakvoću rada određuju osvojena priznanja i nagrade počevši od ”Tko što zna?” preko priznatih stručnih festivala pa sve do ocjene ”izvrstan ansambl” (1996-2006). Suradnici ansambla u svojstvu koreografa bili su najvrsniji učtelji iz Hrvatske, Mađarske, Rumunije i Makedonije (Dr.Ivan Ivančan, Farkas Zoltan Batyu, Orza Calin i Pece Atanasovski). Ansambl je bio među prvim društvima u Mađarskoj koji je gostovao u SAD-u, gdje je pored TV-snimaka, uspješnih nastupa i podučavanja plesova izvršio i diplomatsku misiju. Sa svojim izdanjima (audio- i videokasete, CD, DVD, kalendar, knjiga), kazališnim programima ansambl je htio udovoljiti svom zadatku: čuvanje narodnog blaga hrvatske nacionalnosti.

Njegovi programi u mnogim su selima značili jedinu kulturnu priredbu tijekom godine. Njegove plakate, fotografije, kalendari, ukrasi su mnogih domova, a doživljaje nastupa ljudi nose u svojim srcima.Od 1996.g. ansambl je organizator hrvatskog festivala pod naslovom ”Dobro došli, naši mili gosti!”; tko je tako mnogo puta bio ugošćen, sad se predstavlja u svojstvu domaćina da bi uzvratio sve ono dobro što je dobio. Rad ansambla potpomagale su mnoge zaklade, pojedinci, ustanove (to je značilo pisanje više stotina natječaja). Mjesto za pokuse i garderobu, kao svom umjetničkom društvu, daje pečuški Centar omladine, a od 1993.g. novčane i organizatorske poslove obavlja Kulturno-umjetničko društvo ”Tanac”. Ansambl ne bi postojao i ne bi postizao takve rezultate bez Antuša Vizina i njegovog orkestra; najljepše su pjesme i melodije odzvanjale pred nijemetskom crkvom uoči Duhova, ulicama Kašada, Santova i Salante, na nastupima natjecanja ”Tko što zna?”, na obilasku sela prije Božića, u balovima i plesačnicama, od malog kulturnog doma Lotara sve do Seattla na obali Tihog oceana.
Na pragu XXI. stoljeća sve se čini važnijim nego opstanak jedne male zajednice. Mi ipak želimo opstati, kako bi seoske ulice ponovno oživjele pjesmom, kako bi ponovno mogli plesati i diviti se šarolikom kolu. A kao poputninu, od nekadašnjeg učitelja iz Ate, pokojnog čika Ladislava Matušeka dobili smo sljedeće: ”Narodna nošnja uvijek neka Vam je u redu, pjesma i glazba neka čisto zvuče, u plesu i gledatelji trebaju pronaći radosti. A Vi, budite dobri!”